Nepisano pravilo ljudskog tela je da čovek mora da unosi izvesnu količinu hrane u organizam, da bi živeo, obezbedio sebi psihofizičku ravnotežu i osigurao bi goli opstanak.
Ta hrana mora da bude zdrava, kvalitetna i pravilno izbalansirana sa novim ukusima i serviranim obrocima.Hrana kao životna namirnica ne sme da se koristi kao terapija.Postoje različite okolnosti emocije kao što su stres, tuga, ljutnja, frusracija, dosada, uživanje, navika, okruženje i socijalni uticaji.Često se dešava da ljudi koji jedu shodno svoime apetitu jedu nekontrolisano i time dolazi do gojaznosti.Ljudi često jedu iz dosade tokom dugih putovanja, već su to navikli iz detinjstva i ako nisu gladni nude im se razne poslastice, čokolade ili kolači.Taj obrazac ostaje i u odraslo doba.Čovek dosadu kompenzuje pozitivnim emocijama koju pruža hrana.Isto tako i negativne emocije kao što je tuga, frustracija, ljutnja mogu biti okidači a spas je u hladnjaku.Uživanje u hrani je osećanje i zadovoljstvo koju hrana pruža, svesno ili nesvesno podstiče zadovoljsto naše psihe.
Moderno doba nama pruža brzu hranu nekvalitetnu, teških preradjevina i tako se zaboravlja na dobru tradicionalnu kuhinju.Posledica tog našeg nemara je vidljiv na svakom koraku opšte nezadovoljstvo, bolest, gojaznost i prevremeno starenje.
Pravilna zdrava ishrana treba da bude prioritet svakog savremenog čoveka.