Otkako je Đani Mašareli, prvi put na svijetu, vina nazvao po svojoj supruzi, ime Marine Cvetić ušlo je u velike enološke atlase
Profesionalno putovanje kroz vino Marina Cvetić započela je prije dvije decenije kada je tipična latinska ljubavna priča dovela da živi u Italiji.
Đani Mašareli bio je na moru u Hrvatskoj, upoznao Marinu i – ispostaviće se pod izgovorom da mu u vinarskom poslu treba neko ko govori engleski – rekao da se bez nje ne vraća u Italiju.
On se tada, prije 22 godine, već deceniju bavio vinima u rodnom Abrucu, jednoj od italijanskih regija. Ona je sa vinom živjela od djetinjstva u Dalmacije. Djeda je pravio vino i bačve, a ona mu je pomagala. Nogama je gnječila grožđe i pretakala burad.
„Detinjstvo sam provela uz lozu i vino. Još od studentskih dana vino je moje jedino piće. Oduvijek sam bila radoznala i voljela sam da probam razne sorte“, kaže Marina Cvetić u razgovoru za „Politiku“ upriličenom tokom njenog šestog boravka na festivalu vina u Beogradu.
Đanijeva upornost se isplatila. Prihvatila je izazov. Došla je u San Martino sula Maručina, selo od hiljadu stanovnika ispod obronaka planine Majela, nešto dalje od Peskare. Vino je potom doprinijelo ljubavi i braku.
„U to vrijeme znala sam samo za Toskanu i njena čuvena vina. Za Abruco kao vinski kraj nisam uopšte čula, ali ja sam tvrdoglav, balkanski tip“, kaže Marina.
Očito da je takav bio i Đani0. „On je tri decenije proveo da bi ubedio cio svijet da postoje posebna vina u jednoj posebnoj zemlji kao što je Abruco“.
Uspjeli su i pobjedili predrasude prema „regionu druge lige“. Jednu enološki gotovo anonimnu oblast učinili su poznatom. Sve to samo u jednoj generaciji.
U međuvremenu su Marina i Đani još jednom izmješali emocije i vino. Kada su 1991. imali sjajnu berbu, Đani se odlučio da je nazove po Marini. „Ti si stub porodice, stub firme. To su tvoja vina. Vina Marina Cvetić“.
Tako se, prvi put na svijetu, dogodilo da suprug ime jedne linije vina nazove po supruzi. Ispostavilo se da je takvo, Italijanima neobično ime, bilo prednost. „Ko je, šta je Marina Cvetić? Ime nekog brijega?, pitali su se radoznalci.
„Gest ljubavi dobio je dobru marketinšku dimenziju“, kaže Marina.
Danas se vinarija Mašareli-Cvetić ispela na Olimp proizvođača u zemlji koja je najveći izvoznik vina na svijetu. Marina Cvetić ne bi posebno da izdvoji neko svoje vino, „jer sve su to moja djeca“, ali pravi proboj napravljen je preko „montepulčana“, sorte koja je dotle vrhunske rezultate davala isključivo po umilnim brežuljcima Toskane.
„Jedno malo parče neba, jedan mali čovjek, jedna mala zemlja, jedno veliko vino. To je moj Montepulčano Vila Đerma“.
Kolekcija je danas raznolika koliko i bukei: „šardone“, roze, „trebiano“, „kaberne sovinjon“, „iskra“. Većina ima cijenu srednje-više kategorije, oko 15 eura, ali neke od 700.000 flaša koje godišnje izađu na tržište koštaju 50-65 eura. Njena vina izvoze se u 36 država svijeta, naravno i kod nas.
„Vino nije piće, vino je vino. Vino je magično, plemenito. Ima neku svoju poeziju. Vina moraju da imaju dušu, da nešto pričaju. Vino je čudna zavjera. Preko vina se upoznaju novi ljudi, stiču prijatelji, uči mnogo“.
Treba samo čuti koje riječi Marina koristi kada govori o svojim vinima: snaga, ljubaznost, ravnoteža, dubina, miris zemlje, cvijeća i hrane našeg djetinjstva, dugovječnost. „Najvažnija poruka vina je da se ljudi vraćaju zemlji“.
Poslušao sam je i vratio se – čaši. „Montalčina“. Boje rubina, nudi buke velike punoće. Eksperti i somiljeri – degustatori vina – sada bi ovom šturom opisu dodali bujicu lijepih riječi i maštovitih asocijacija.
Meni je bilo dovoljno što sam uživao. Život je suviše kratak da bismo pili loša vina, govorio je sveti Avgustin.
„Kada se ljudi punim srcem predaju vinu, ono će ti vratiti mnogim zadovoljstvima“.
