Najčešće posledice nelečenog dijabetesa slepilo, bolesti bubrega, amputacija nogu i neuropatije, odnosno obolevanje perifernih nerava – objašnjava za čitaoce „Života plus“ profesor dr Nebojša Lalić
Od dijabetesa, bolesti koja nastaje usled nedostatka insulina u organizmu, može oboleti svako, u bilo kom životnom dobu. Ovo hronično oboljenje postaje doživotni pratilac obolelog, a najčešći simptomi su opšta slabost organizma, brzo zamaranje, gubitak telesne težine, suvoća usta… Kako nastaje „šećerna bolest“, kako se sprečava i leči, za čitaoce „Života plus“ objašnjava profesor drNebojša Lalić, načelnik Odeljenja za metaboličke poremećaje u dijabetesu Klinike za endokrinologiju Kliničkog centra Srbije i profesor na Medicinskom fakultetu.
Dijabetes je oboljenje koje nastaje usled poremećaja delovanja hormona insulina. Ispoljava se povišenim nivoom šećera u krvi i predstavlja kompleksan metabolički poremećaj u organizmu, koji osim šećera obuhvata još i masti i povišeni krvni pritisak. Ukoliko se na vreme ne prepozna i ne leči može dovesti i do invaliditeta. Najčešće posledice nelečenog dijabetesa su slepilo, popuštanje bubrega do te mere da je potrebna transplantacija, amputacija nogu i neuropatije, odnosno obolevanje perifernih nerava. Osim toga, dve trećine bolesnika sa infarktom miokarda ima dijabetes, ili stanje pred pojavu ove bolesti. To znači da se dijabetes najčešće javlja „udruženo“ sa kardiovaskularnim smetnjama, povišenim krvnim pritiskom i moždanim udarom.
Kada se dijabetes ispoljava?
Dijabetes tip 1, koji se od početka leči insulinom, javlja se kod dece i mladih do trideset godina. Sa ovim oblikom šećerne bolesti živi od 10 do 15 odsto pacijenata. Bolest nailazi iznenada, pacijenti su obično do tada potpuno zdravi. Simptomi su pojačana žeđ i malaksalost, zadah koji se oseća na aceton. To su ozbiljna upozorenja da se javite lekaru, jer ukoliko se bolest ne leči na vreme moguć je i smrtni ishod.
A uz lekarski nadzor?
Uz lekarski nadzor pacijent se brzo oporavlja i nastavlja život sa bolešću. Jedina terapija je insulinom, jer pankreas nije u stanju da ga proizvodi. S obzirom na to da su pacijenti u osetljivom životnom dobu, pubertetu i ranoj mladosti, sve ovo im može biti jako teško, pa je podrška porodice i sredine, kao i saradnja sa lekarom od presudne važnosti. Jer samo ako je pod stalnom lekarskom kontrolom, pacijent može da smanji rizik od komplikacija, koje se najčešće pojavljuju na očima, bubrezima i perifernim krvnim sudovima. Nažalost, kod ovog tipa dijabetesa zasada može samo da se utvrdi rizik od određenih bolesti, ali ne postoji način da se one spreče.
Šta je dijabetes tip 2?
Dijabetes tip 2 od kojeg boluje između 80 i 85 odsto pacijenata, po pravilu se javlja u starijoj životnoj dobi, bez značajnijih simptoma. U Srbiji, prema okvirnim procenama, beleži se porast oboljenja za oko 20 procenata u poslednjih osam godina. Ovaj tip dijabetesa zahteva vrlo ozbiljno lečenje i najčešće se dobija zbog prekomerne i neizbalansirane ishrane, nezdravog načina života koji podrazumeva puno sedenja, stresa i mnogih drugih faktora.
Da li ovaj oblik dijabetesa može da se spreči?
U poslednje vreme postoje metode za utvrđivanje rizika, kao i za sprečavanje bolesti. Ipak, iako bolest ne može uvek da se spreči, može se barem odložiti. To se postiže pre svega promenom načina ishrane i uvođenjem svakodnevne fizičke aktivnosti. Pod fizičkom aktivnošću podrazumevaju se brze šetnje, vožnja bicikla, trčanje, plivanje, u trajanju od 30 minuta do sat vremena. Ali, iako je ovo osnova svake uspešne terapije, ona, nažalost, ponekad nije dovoljna.