Incontinentia_pigmenti_1Incontinentia pigmenti je rijetka, nasljedna i multisistemska bolest koja se prenosi kao X- vezano dominantno
svojstvo, a obicno je vec prenatalno smrtonosna kod muškaraca. Visoka je ucestalost spontanih pobacaja kod žena
nositeljica gena. Kod bolešcu zahvacenih žena postoje teške malformacije i anomalije kože, kose, noktiju, zubi, ociju i
središnjeg živcanog sustava. Izrazito je malen broj muškaraca zahvacenih ovom bolešcu, a najcešce su to pacijenti
složenog genskog nalaza. Radi boljeg razumijevanja i prepoznavanja ovog rijetkog i kompleksnog klinickog entiteta,
bolest je najbolje opisati kroz tri osnovne razine- genetsku, patohistološku i klinicku.
Na fotografijama, patohistološkoj te genetskoj obradi, kao i na svim potrebnim informacijama, se zahvaljujemmultisistemska bolest,
Klinici za pedijatriju i Odsjeku medicinske genetike KB-a Split (dr. Katica Gabric), Klinici za dermatovenerologiju KB-a
Split (dr.sc. Deny Andelinovic i mr.sc. Neira Ivic) i Klinici za ginekologiju (Odsjek medicinske genetike) KBC-a
Ljubljana (prof.dr.sc. Borut Peterlin), a posebno mentorici mr.sc. Vidi Culic. Slucaj prikazanog pacijenta prezentiran je
na 3. Europsko- americkom kongresu genetike i forenzike održanom u Zagrebu u rujnu 2003.
NOMENKLATURA
Sinonim koji se najcešce koristi za Incontinentiu pigmenti (IP) je Bloch – Sulzberger sindrom. Dugo se griješilo
u nomenklaturi ove bolesti, sve dok nije utvrdeno kako postoje dva tipa bolesti. Mnogo cešca je dijagnoza
Incontinentia pigmenti tip 2 (IP2) koja se još naziva i klasicnim tipom, obiteljskom IP te za muškarce smrtonosnim
tipom IP. Drugi oblik IP je Incontinentia pigmenti tip 1 (IP1) koje se još naziva i sporadicnim tipom, a cesto je u starijoj
literaturi opisana kao Hipomelanoza po Itu. Ova dva tipa se izrazito razlikuju kroz sve tri razine bolesti: IP2 je
uzrokovana delecijom gena lociranog na Xq28, a IP1 uglavnom mutacijom de novo na Xp11 regiji. Klinicka i
patohistološka slika mnogo je blaža u slucaju IP1. Osnovna problematika bolesti sadržana je u postojanju IP2, stoga
je taj oblik opisan kroz sve tri, za prakticara važne, razine bolesti.
1. GENETIKA I NASLIJEDE
Incontinentia pigmenti je bolest koja se prenosi kao X-vezano dominantno svojstvo. Žene mogu biti homozigoti
(promjena se nalazi na oba X kromosoma) te pokazuju razlicite abnormalnosti kože, kose, noktiju, zubi, ociju i
središnjeg živcanog sustava, ali mogu biti i heterozigoti tj. nositeljice gena (promjena je na samo jednom X
kromosomu u paru) te pokazuju visoku ucestalost spontanih pobacaja. Muškarci, koji su hemizigoti (promjena je na
jedinom X kromosomu), uglavnom umiru vec in utero. Premda izrazito malen broj opisani su i slucajevi muških
pacijenata sa IP. U tom slucaju postoji nekoliko mogucnosti. Kromatidna mutacija za vrijeme gametogeneze dovodi
do nastanka mozaicizma koji uzrokuje manifestacije IP (kariotip je XY). Drugo objašnjenje je nestabilna premutacija
koja se normalno dogada u vrijeme rane embriogeneze. Ako ostane nezavršena, klinicki se manifestira IP. Svakako
najjasnije objašnjenje u slucaju muškaraca sa klinickom slikom IP su pacijenti sa Klinefelterovim sindromom (XXY),
kod kojih je obicno potvrdena dijagnoza obiteljske IP.
Gledano sa genske razine, kromosomska aberacija karakteristicna za IP1 se nalazi u blizini centromere X
kromosoma, na Xp11 regiji, dok se gen odgovoran za postojanje IP2 nalazi u podrucju donjeg kraka, tj. na Xq28
(tocnije interval od DXS52 do DXYS154). IP2 je uzrokovana mutacijom tzv. NEMO gena (300248), koji se mapira na
Xq28 po The International Incontinentia Pigmenti Consortium 2000 (IIPC 2000). Najcešca mutacija kod IP2 je delecija
dijela NEMO gena (MIM- Mendelian Inheritance in Men: 300248.0001). Ovo gensko premiještanje se dogada za
vrijeme oceve mejoze i uzrokuje 80% novih mutacija. NEMO/IKK- gamma gen je neophodan za aktivaciju (modulator
gen) novootkrivenog nuklearnog faktora kappa-B (NF-kappa-B). Kada je aktiviran, NF-kappa-B normalno kontrolira
ekspresiju multiplih gena, ukljucujuci citokine i kemokine, te štiti stanice od apoptoze potaknute sa TNF-a, zato su IP
stanice visoko osjetljive na proapoptoticke signale.
SLIKA 1: Incontinentia pigmenti kod
djeteta (A. B.) starosti 3 tjedna.
Linearne nakupine bistrih i napetih
vezikula koje mjestimicno konfluiraju, a
udružene su sa glatkim i crvenim
plakovima, nepravilno razmještenim po
udovima. (Klinicki 1. faza bolesti.)
SLIKA 2 i 3: upalna faza bolesti na koži ostavlja autohtone
tetovaže sastavljene od eritema, plakova, pustula i vezikula.
(Klinicki 1. faza bolesti.)
2. PATOGENEZA I PATOHISTOLOGIJA
PATOGENEZA
Cinjenica kako se promjene kod prva dva stupnja predominantno nalaze na ekstremitetima, a promjene treceg
stupnja uglavnom na trupu, ide u prilog pretpostavci da se pigmentne promjene karakteristicne za treci stupanj
pojavljuju neovisno o promjenama prvih dvaju stupnjeva i tako predstavljaju neku vrstu slobodne anomalije.
Elektronsko- mikroskopska istraživanja su ipak dokazala medusobnu povezanost svih stadija IP. Mnoštvo
keratinocita i melanocita, kod pacijenata sa IP, pokazuje degenerativne promjene koje rezultiraju migracijom
makrofaga u podrucje epidermisa, gdje fagocitiraju diskeratoticne keratinocite i melanosome. Nakon fagocitoze,
makrofagi se vracaju u dermis. Makrofagi u dermisu, u drugom i trecem stupnju, sadržavaju mnoštvo kompleksa
melanosoma i mogu se razluciti svjetlosnim mikroskopom, za razliku od makrofaga u prvom stupnju koji sadržavaju
tek nekoliko melanosom- kompleksa te se mogu identificirati samo elektronskim mikroskopom.
PATOHISTOLOGIJA
U prvom stadiju bolesti vezikule se nalaze unutar epidermisa i udružene su sa spongiozom. Mogu se lako
zamijeniti sa onima kod dermatitisa, a od njih se razlikuju po broju eozinofila unutar vezikula i oko njih u epidermisu
(eozinofilicna spongioza). Epidermis izmedu pojedinih vezikula obiluje diskeratoticnim keratinocitima i vrtložnim
nakupinama skvamoznih stanica sa centralnom keratinizacijom. Slicno epidermisu, i dermis pokazuje infiltrate
eozinofila i poneku mononuklearnu stanicu.
Drugi je stadij karakteriziran pojavom akantoze, iregularne papilomatoze i hiperkeratoze. Intraepidermalna
keratinizacija je uglavnom više naglašena nego u prvom stadiju. Bazalne stanice pokazuju vakuolizaciju i vidno
smanjenje melaninskog sadržaja. Nalaz dermisa je blagi, kronicni upalni infiltrat pomiješan sa melanofagima, koji na
mnogo mjesta prelazi i u epidermis.
Tipican nalaz treceg i cetvrtog stadija su opsežni depoziti melanina unutar melanofaga u gornjem dermisu.
Izvor:medicaltalking.com

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.